Korijenje

Sijevam ali sav svoj nemir krijem I neću da se svetim do toga mi sad nije Jer nisam ja od onih što se tuđom mukom hrane Ja brinem za svoj čopor i ližem svoje rane Uzalud me vrijeđaš Uzalud me vrijeđaš ja nisam tu Ti grmiš i crni oblak vučes Spuštaš hladne kiše i krupnim ledom tučeš I kao mi znači nudiš maslinove grane A i dalje smatraš svetim gdje tvoja noga stane Uzalud me vrijeđaš Uzalud me vrijeđaš ja nisam tu Ja stojim ne želim da se vratim Jer nisam poput ribe ona prekasno sve shvati Ali nije srce staklo pa da puca I dalje kad te vidim drugačije tad kuca Uzalud me vrijeđaš Uzalud me vrijeđaš ja nisam tu Kad si kraj mene osjećam promjene Moj svijet se okrene, život se pokrene Al neće korijenje kroz moje kamenje I sunce sijat će al neće za mene