Tražimo se po tom zatonu
Gdje nam je more darivalo školjke
Gdje nam je sunce opijalo misao
Gdje nam je žalo pružalo uzglavlje
U ovoj sada opustjeloj uvali
Bijelog spruda kazuje strepnju
Naši, naši se snovi kao zvijezde
Utapaju u dubinama
Naše je nade razbilo more
Negdje o hridi, negdje na pučini
Postali smo zli, i postali smo odrasli
Postali smo tuđi, tuđi i daleki
I nema nas više
Nema nas više
Nema nas više, mila
A kada je, kada je vjetar raznio
Posljednje, posljednje suze djetinjstva
Galeb jedan ostao je sam
Da oplakuje djetinje snove
Mila
