Nekako S Proljeća

Nekako s proljeća Uvijek meni doluta Neka čežnja tamna Tiha mudrost davna Spuštam ja stare kofere Na perone sudbine To je miris zrelih godina Moj kaput, baš je težak, najdraža Nekako s proljeća Ja se sjetim starih drugova Probude se u meni Svi derneci pijani Tad nosim stare cipele One znaju moje ulice To je boja, crnoponoćna Moji koraci, baš su teški, najdraža I opet taj osjećaj samoće Kad neće nikog mene krene i hoće I opet mrakom svoje pjesme bojim Pijan od želje za usnama tvojim Sav sam ti od ludila, nekako s proljeća Sav sam ti od ludila, nekako s proljeća Nekako s proljeća Sjeti mene nepravda Na pobjede, poraze I sve lažne obzire Napravim, račun praštanja Popijem, pusta maštanja To je ukus, lijepog kajanja Moji kapci, baš su teški, najdraža Nekako s proljeća Noć mi oči otvara Nemam san da uhvatim Nema dana da ne izludim A hoću da te vodim ja Tragom sunca, jugom maslina To je dodir tvojih bedara Moja duša, baš te voli, najdraža I opet taj osjećaj samoće Kad neće nikog mene krene i hoće I opet mrakom svoje pjesme bojim Pijan od želje za usnama tvojim Sav sam ti od ludila, nekako s proljeća Sav sam ti od ludila, nekako s proljeća Sav sam ti od ludila, nekako s proljeća Sav sam ti od ludila, bez tebe s proljeća