Opet Je Kiša

Opet je kiša Sjela na oblak pa na nas sišla, Mokra do kože Kapi se tuku, kapi se množe. Gunđaju ljudi Rukama prijete, stišću volane Nervozni ljudi Čvrsto stišću kišobrane. A meni trebaju ruke oko vrata Da me ugriju barem na po' sata, A meni trebaju ruke oko vrata Čekat ću te tu, ispod sata. Kapi prsnu, razlete u asfalt Neće prestat padat do ko zna kad, Nepregledne kolone nervoznih brisača Nebo gradu sav njegov smog sad vraća, Tu ću bit, neće me isprat večeras Hladan ljut gore sa dolca sjeverac, Dok kiša pere prugu od nje tračnice sjaje Ja ću čekat dugu što sa zorom nastaje, Ako treba kisnut do kože dok ne dođeš, U noć dugo dok zadnju stanicu ne prođeš Udisat ću grad, slušat ga kako diše Do dugo u noć dok ne postane tiše Dok bujica kiše Sa asfalta više ne obriše Tragove naše. A meni trebaju ruke oko vrata Da me ugriju barem na po' sata, A meni trebaju ruke oko vrata Čekat ću te tu, ispod sata. Evo je, kiša U mome Zagrebu novo ništa, Kapi ko strijele Samo se djeca kiši vesele. Sivo je nebo Ulica vlažna, a srce žedno Kad proljeće svane Sunce briše kišobrane. A meni trebaju ruke oko vrata Da me ugriju barem na po' sata, A meni trebaju ruke oko vrata Čekat ću te tu, ispod sata. Ruke oko vrata, Ruke oko vrata, Ruke oko vrata. Čekat ću te tu, ispod sata. Kraj