Nekako S Proljeca

Nekako s proljeca uvijek meni doluta neka ceznja tamna tiha mudrost davna Spustam ja stare kofere na perone sudbine to je miris zrelih godina moj kaput, bas je tezak, najdraza Nekako s proljeca ja se sjetim starih drugova probude se u meni svi derneci pijani Tad nosim stare cipele one znaju moje ulice to je boja, crnoponocna moji koraci, bas su teski, najdraza I opet taj osjecaj samoce kad nece nikog mene krene i hoce i opet mrakom svoje pjesme bojim pijan od zelje za usnama tvojim sav sam ti od ludila, nekako s proljeca sav sam ti od ludila, nekako s proljeca Nekako s proljeca sjeti mene nepravda na pobjede, poraze i sve lazne obzire Napravim, racun prastanja popijem, pusta mastanja to je ukus, lijepog kajanja moji kapci, bas su teski, najdraza Nekako s proljeca noc mi oci otvara nemam san da uhvatim nema dana da ne izludim A hocu da te vodim ja tragom sunca, jugom maslina to je dodir tvojih bedara moja dusa, bas te voli, najdraza I opet taj osjecaj samoce kad nece nikog mene krene i hoce i opet mrakom svoje pjesme bojim pijan od zelje za usnama tvojim sav sam ti od ludila, nekako s proljeca sav sam ti od ludila, nekako s proljeca sav sam ti od ludila, nekako s proljeca sav sam ti od ludila, bez tebe s proljeca