Pomisli da se nikad, baš nikad nismo sreli
Tek da smo jedno pored drugog prošli kao putpuni stranci
Za našu djecu i njihov osmjeh da nikad nismo čuli
U našim očima da se ogledaju neki drugi ljudi
Da ovaj svemir nije upleo prste
Da ovaj svemir nije mario za nas
Mogli smo tragati zauvijek
Al' nikad jedno drugo ne bi
Bili bi neki drugi ljudi
Koje bi voljeli do smrti
Pomisli da nikad nismo jedno drugom uhvatili pogled
Da nismo iz istog malog grada, nikad ništa od našeg vrlog plana
Pomisli da skupa nismo skupa odrastali pod krošnjama parka
Možda se naša korijenja nikad ne bi dotakla
Da ovaj svemir nije upleo prste
Da ovaj svemir nije mario za nas
Mogli smo tragati zauvijek
Al' nikad jedno drugo ne bi
Bili bi neki drugi ljudi
Koje bi voljeli do smrti
