Ne mogu kao prijatelj više sa tobom
I ako ne bih htio svadit' se sa Bogom
I nek' mi oprosti za trenutke slabosti
Jer još sam uvijek onaj čovjek nesretni
Što te ima kraj sebe, a ne može za sebe
Vjeruj mi, ljubavi
I kad zbrojimo što nam život da
Ostanemo uvijek lišo bez punta
I nikad nemamo sve što želimo
Za druge živimo da ih ne uvrijedimo
A sami patimo, a sami patimo
Ni ja ne mogu srce da ti dam
Jer ja bih onda od Boga pobjegla
I nek' mi oprosti za trenutke mladosti
Jer još sam uvijek ona žena nesretna
Što ga ima kraj sebe, a ne može bez tebe
Vjeruj mi, ljubavi
I kad zbrojimo što nam život da
Ostanemo uvijek lišo bez punta
I nikad nemamo sve što želimo
Za druge živimo, da ih ne uvrijedimo
A sami patimo, a sami patimo
I kad zbrojimo što nam život da
Ostanemo uvijek lišo bez punta
I nikad nemamo sve što želimo
Za druge živimo, da ih ne uvrijedimo
A sami patimo, a sami patimo
