Zavičaj

Kad posjetiš njegov kraj Duhom mrtav zavičaj A njega nema Mještani će reći da Od udova je zavežljaj Nasred trijema Prazan pogled iznutra Smrtno blijeda zjenica Njega nema Uginula je sjenica Ugasila se krijesnica Pravi se da drijema Ne prođe ni jedan dan Tlo natapa samo sram A njega nema Prazne zemlje izdisaj God do goda trune sam Njega nema Da ubereš jedan cvijet Kažeš, "Bože, što je lijep" Toga nema Skvrčila se sadnica Smola ju je prekrila Sad je nema Dok samoća prožima Srcu lišće opada Jer ga nema U polju punom leševa Mećava je grešaka Njega nema Sablasna se istina Kao slama kotrlja Šta se sprema? Od jezera, rječica Postoji samo prečica Za da te nema Ovim putem moraš sam Kartu ureži si u dlan Kad si spreman Evo čeka novi svijet Sa težinom puta pet Jer te nema Ako goriš iznutra I praznina probada To nije trema Kad ispari svaki trag Iole ti drag Tad si spreman Al' ti dobro, dobro znaš Nikad ne zaboravljaš Da te nema Ali kad poželiš bijeg To je onaj stari svijet Kojeg više nema Držao si čvrsto riječ Glavu stavio u peć Sad te nema Tisuće je pozdrava Samo sjena odzdravlja Tako ti i treba