Još jedan dan će opet proć'
A tebe nema više tu
Sa čudnim strahom gledam grad
Čini mi se napušten od svih
Postao si navika bez koje ne znam živjeti
S tobom je i čitav svijet tako lijep
A novi ljudi koje znam
Mladići dragi kao ti
Za mene znače samo bol
Jer u svakom živiš samo ti
Postao si navika bez koje ne znam živjeti
Bez nje je i čitav svijet tako pust
I dalje kad te sretnem tu
Sa mnogo snage gušim plač
I tada mrzim poraz svoj
Ja bi htjela da si opet moj
Postao si navika bez koje ne znam živjeti
Bez nje je i čitav svijet tako pust
Postao si navika bez koje ne znam živjeti
Bez nje je i čitav svijet tako pust
