Odavno već na tom putu više ničeg nema
I vrijeme je da se probudim iz sna
Iako znam da ću voljeti za sva vremena
Zaboravljen dodir njenih usana
Ona vuče moje niti, i tako mora biti
Ona je najljepše od svega što znam
Hej, ona vuče moje niti, i tako mora biti
Ja znam da zauvijek ću ostati sam
Jer njeno ime i u snu ponavljam kao molitvu
I sve još miriše na dom
I kad ne govorim o tom, srce mi umire za njom
Srce mi umire za njom
Zar da od svega samo dignem ruke, mila?
Zauvijek
Kao san, ona ostaje i kada ode
Jedina koja tajnu moju zna
Svi bez nje sad me koraci u prazno vode
A srce je samo zvuk u grudima
Ona vuče moje niti, i tako mora biti
Ona je najljepše od svega što znam
Hej, ona vuče moje niti, i tako mora biti
Ja znam da zauvijek ću ostati sam
Jer njeno ime i u snu ponavljam kao molitvu
I sve još miriše na dom
I kad ne govorim o tom, srce mi umire za njom
Srce mi umire za njom
Zar da od svega samo dignem ruke, mila?
Zauvijek
Hej (srce mi umire, srce mi umire)
Jer njeno ime i u snu ponavljam kao molitvu
I sve još miriše na dom
I kad ne govorim o tom, srce mi umire za njom
Srce mi umire za njom
Zar da od svega samo dignem ruke, mila? Ej-hej
Zauvijek
