Kao stijena što se ne da žegama divljim, olujama
I ja nikad ne dam se
Kroz stvarnost lutam
Život moj je poput hladne rijeke, beskrajan i vijuga se
Iz nekog razloga neznana
Negdje ipak prestaje
O, negdje ipak prestaje
Nisam sudac, a ni mudrac
Teško nosim to kamenje
To breme sjećanja na svojim leđima
Gdje god dođem, kud god prođem
Već je netko odlučio u ime Onoga što nas je stvorio
A nije se borio
Neću izdat ja Boga nikada
Neću gasit sunce koje s neba sja
Neću zbog tebe rukom na sebe
Jer ti me voliš i ti se moliš za mene
Ehej
Neću izdat ja Boga nikada
Neću gasit sunce koje s neba sja
Neću zbog tebe rukom na sebe
Jer ti me voliš i ti se moliš za mene
Neću izdat ja Boga nikada
Neću gasit sunce koje s neba sja
Neću zbog tebe rukom na sebe
Jer ti me voliš i ti se moliš za mene
Neću izdat ja Boga nikada
Neću gasit sunce koje s neba sja
