Slovo O Čovjeku

Zatvoren u tijelu, zatvoren u koži Sanjaš da se nebo vrati i umnoži Zatvoren u mozak, zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce Zarobljen u meso Zarobljen u te kosti Prostor taj do neba Kako da premostim? Zatvoren u rebra, zarobljen od srebra I kad sivi sokan, bjeljiji od srebra Zatvoren u tijelu, zatvoren u koži Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi Otrgnut od neba, žudiš hljeba, vina Al' u domu tvome, kad će domovina? Zatvoren u meso, zarobljen u kosti Pa će tvoje kosti, tvoje meso bosti Otrgnut od neba želiš hljeba, vina Kamena i dima samo ima svima Od te ruke dvije tvoja jedna nije Jedan drugu koda hoće, koda hoće Hoće da pobije Od te ruke dvije tvoja jedna nije Jedan drugu koda hoće, koda hoće Hoće da pobije Zatvoren u mozak, zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce Sanjaš da se nebo približi il'vrati Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati Uzi lišće s lišćem, zatvoren u krvi U tom kolu bola, potonji il' prvi U tom kolu bola, ni potonji ni prvi Igrište si strvi i ročište crvi Zapljenjenog tijela, greb za sebe djela Kad će tijelo da postane djelo Da postane djelo? U tom kolu bola, ni potonji ni prvi Igrište si strvi i ročište crvi Zapljenjenog tijela, greb za sebe djela Kad će tijelo samo da postane djelo Da postane djelo? U tom kolu bola, ni potonji ni prvi